Postoje ideje koje značajno utiču na našu stvarnost, modeli po kojima se grade principi i zakoni. Takve ideje zovemo „paradigmom“ i ona upravlja našim životima. Ako postoji neka pojava, ili događaj koji se ne uklapa u „paradigmu“ , takve slučajeve nazivamo „anomalijom paradigme“ . Kada anomalija paradigme postane veća i značajnija od trenutne paradigme, pojača se sumnja u trenutno znanje i pojavi se genije koji postavi novu paradigmu… tako nekako 🙂 …
Nekada davno, stari asteci verovali su da bog sunca apsolutno upravlja njihovim životima i da određuje njihovu svakodnevicu u potpunosti. Da bi odobrovoljili boga sunca, asteci su došli na ideju da je potrebno prinositi ljudske žrtve … U današnje vreme postoje pisani tekstovi o tom vremenu i nije sporno da to zna gotovo svako dete.
Zamislite sada da kojim slučajem postoji način da vas vremeplovom prebace u to vreme. Zamislite da se nađete okruženi ljudima, za koje je žrtvovanje svakodnevica. Mislite li da biste imali šansu da im objasnite da je sve to praznoverje i da je nedostatak znanja ono što ih motiviše da postupaju na taj način? Mislite li da biste mogli nekog da ubedite u to 🙂 … Kako bi izgledao vaš život ? Da li su oni znali da žive u vremenu sujeverja ili je za njih to bilo nešto najmodernije do tada? Da li bi vaša „istina“ bila stvarna „istina“ ili biste prihvatili njihovu „istinu“? Ako svi osim vas veruju u nešto, da li to znači da je to verovanje tačno ? 🙂
Ne tako davno, postojalo je verovanje da je zemlja ravna i da se nalazi u centru sveta. Postojali su za tako nešto očigledni dokazi, i naučna elita je bila apsolutno sigurna u to. Crkva je tvrdila isto i to je bila opšteprihvaćena činjenica. Ta činjenica je na mnoge načine uticala na živote ljudi i njihovo ponašanje i uopšte na percepciju stvarnosti. Nije bilo mudro ići daleko od kuće, naročito ne ka nepoznatim oblastima, jer moglo bi da se desi da dođete do kraja te ravne ploče i ko zna šta još 🙂 …
Znali su oni takođe da svaki predmet ili loptu koju bacite uvis, padne nazad na zemlju ( uticaj gravitacije ) i to se dešava uvek. Postojao je jedan predmet koji je uporno odbijao da se povinuje trenutnoj paradigmi , a bio je prisutan svakodnevno ( u stvari svako-noćno ). Bio je to mesec. On je uporno stajao na nebu i odbijao je da padne. Postojale su razne teorije o tome, koje su pokušavale da zakrpe anomaliju.. Jedna od njih je da je mesec „celestijal“ objekt i da nema težinu i da zbog toga ne pada na zemlju… postoje knjige o tome i neke su zaista zabavne 🙂 …
Zamislite sada da kojim slučajem postoji način da vas vremeplovom prebace u to vreme. Zamislite da se stvorite među onima koji veruju da je zemlja ravna. Mislite li da biste imali šansu da im objasnite da je sve to praznoverje i da je nedostatak znanja ono što ih motiviše da postupaju na taj način? Mislite li da biste mogli nekog da ubedite u to 🙂 … Kako bi izgledao vaš život ? …Da li su oni znali da žive u vremenu sujeverja ili je za njih to bilo nešto najmodernije do tada? Da li bi vaša „istina“ bila stvarna „istina“ ili biste prihvatili njihovu „istinu“? Ako svi osim vas veruju u to da je zemlja ravna , da li to znači da je to verovanje tačno ? 🙂 Da li vam znači nešto ime Đordano Bruno (ital. Giordano Bruno)…
Još bliže našem vremenu, postojala je ideja da su mirisi glavni uzročnik bolesti. Ta “paradigma” , naročito je imala apsolutnu većinu na prostorima današnje Engleske. Zasnovana je bila na “očiglednim” dokazima svuda okolo. Kada neka životinja ugine, telo se raspadne, u okolini se mnogi razbole i sve je to propraćeno jakim neprijatnim mirisima… U to vreme moderna nauka, savetovala je imučnim građanima, koji to sebi mogu da prušte, da nose buket cveća dok idu ulicom, da ga neprestano mirišu i na taj način se zaštite od bolesti… Naravno da je postojala anomalija takve paradigme , i postojali su bolesni, koji nisu bili u okolini u kojoj se nalaze neprijatni mirisi, ali to je bilo tada bezznačajno…i nevidljivo za većinu…
Na engleskom dvoru, se rodila ideja, da bi moglo da se iskoristi to moderno znanje i da se ljudska vrsta zauvek oslobodi svih bolesti, tako što bi se oslobodili svog otpada odjednom. To bi postigli tako što bi sve mrtve životinje i sve ono što miriše neprijatno, bacili u Temzu i to bi bio spas. Znali su oni da su bunari povezani sa Temzom , ali to ih nije brinulo ni malo, jer u trenutku kada se nešto baci u vodu, to prestane da neprijatno miriše …
Bio je to početak jedne od najvećih kolera koja je ikada vladala tlom evrope i koja je odnela nekoliko miliona žrtava…
Pokušajte opet da zamislite da kojim slučajem postoji način da vas vremeplovom prebace u to vreme. Zamislite da se nađete okruženi srednjevekovnim stanovnicima engleske, koji veruju da neprijatni mirisi donose bolesti. Mislite li da biste imali šansu da im objasnite da je sve to praznoverje i da je nedostatak znanja ono što ih motiviše da postupaju na taj način? Mislite li da biste mogli nekog da ubedite u to 🙂 … Kako bi izgledao vaš život ? Da li su oni znali da žive u vremenu sujeverja ili je za njih to bilo nešto najmodernije do tada? Da li bi vaša „istina“ bila stvarna „istina“ ili biste prihvatili njihovu „istinu“? Ako svi osim vas veruju u nešto, da li to znači da je to verovanje tačno ? 🙂
Sledi nastavak…
Za znatiželjne : Paul Watzlawick – Koliko je stvarno stvarno ?